Karate (空手)je japanska riječ koja u prijevodu znači "prazna ruka". U slobodnom prijevodu misli se na neku vrstu "umjetnosti borbe golih ruku". U nekim se izvorima uz riječ karate može naći i japanska riječ DO koja označava 'put', odnosno 'način života'. Put ne znači put borbe.
To je put kojim vi putujete kako bi saznali svoj unutarnji mir i harmoniju. Na vama je da tražite i nađete. – izgovoreno riječima velikim majstora karatea Hironori Othsuka.
KAKO JE NASTAO KARATE
Iako nosi japanski naziv i koristi japansku terminologiju u sustavu vježbanja, prapočetci ovog sporta ipak su vezani za Indiju i Kinu. Smatra se da je tvorac orginalnog karatea kao cjelovitog sustava vježbanja bio indijski svećenik Bodhidharma, koji je u 5.st.p.K., na poziv kineskog cara, posjetio njegov dvor u sjevernoj Kini. Legenda kaže da se prelazeći Himalaje, golim rukama borio protiv divljih životinja i neprijateljskih domorodaca jer mu je religija zabranjivala nošenje oružja.
Za vrijeme boravka u Kini, Bodhidharma je razvio sustav borbe zasnovan na imitacijama kretnji životinja uz veliki utjecaj indijske joge i kineskog plesa. Upotrebljavajući novostečena znanja pomogao je kasnije u širenju samostana Shaolin gdje su monasi i lokalni stanovnici našli utočište bježeći od neprestanih prijetnji vojnih zapovjednika. Snaga proizašla iz nove borilačke vještine i duhovnih vježbi donijela je samopouzdanje i nadu. lako se monasi nisu željeli boriti, vježbali su kako bi se obranili. Kroz stoljeća trgovci i emigranti prenosili su različite azijske borilačke vještine na nova područja. Kako se stoljećima rasprostranjivala po Kini, vještina je, preko kineskih svećenika, došla i na Okinavvu, danas najjužniji japanski otok koji je u 17. st. okupirala japanska vojska. Okupatori su na otoku zabranili posjedovanje.
Kako se stoljećima rasprostranjivala po Kini, vještina je, preko kineskih svećenika, došla i na Okinawu, danas najjužniji japanski otok koji je u 17. st. okupirala japanska vojska. Okupatori su na otoku zabranili posjedovanje ikakvog oružja, te su starosjedioci, kako bi se obranili od osvajača, bili prisiljeni organizirano učiti borilačke vještine. Okinavljanski se karate danas smatra originalnim obrascem karatea, a okinavljanski učitelji utemeljiteljima karatea kao cjelovitog sustava vježbanja. Karate, tada još poznat pod nazivom TO - DE, prenosio se u plemićkim obiteljima na Okinawi iz naraštaja u naraštaj i izolirano vježbao.
Tako se s karateom upoznao i otac današnjeg modernog karatea Gichin Funakoshi (1868 -1957.), te ga u ranoj mladosti počeo sustavno vježbati pod okriljem najpoznatijih učitelja toga doba. Vrlo je rano formirao svoju verziju karatea, te uveo mnoge promjene u dotadašnjem sustavu učenja i vježbanja te vještine, od kojih su najznačajnije linijsko kretanje, te smanjenje broja ručnih i nožnih tehnika koje imaju manju mogućnost upotrebe u borbi.
Svoju je vještinu demonstrirao na mnogim školama i sveučilištima na Okinawi, te vrlo brzo uspio uvjeriti državne vlasti u vrijednost i potrebu sustavnog vježbanja karatea na tim institucijama. Karate postaje obvezan dio sustava obrazovanja mladih na sveučilištima i počinje se vrlo brzo širiti među studentima i ostalim stanovništvom. U godinama poslije 2. svjetskog rata, mnogi kvalitetni instruktori odlaze iz Japana u SAD i Europu, te se karate počinje rasprostranjivati po cijelom svijetu.
U zapadnim zemljama karate iz borilačke vještine sve više prerasta u sport, doživljavajući pritom mnoge promjene u fizičkim i duhovnim pristupima treninzima i metodama učenja i vježbanja karate tehnika.
Razvoj karate sporta dovodi do osnivanja prvih nacionalnih i međunarodnih saveza i federacija, te organiziranja prvih natjecanja u borbama i katama. Prvi je Europski kongres karatea održan 15. prosinca 1963. godine u Parizu, da bi se 3 godine kasnije u istom gradu održalo i prvo Europsko prvenstvo sa 6 zemalja učesnica i 53 natjecatelja. 1970. godine osnovana je i Svjetska karate federacija - WUKO (danas WKF), koja je 1985. godine priznata od Međunarodnog olimpijskog odbora. Prvo Svjetsko prvenstvo održano je u Tokvu sa 33 zemlje učesnice i 178 natjecatelja. Danas Svjetska karate federacija broji 181 zemlju članicu sa svih kontinenata, a od toga u Europi njih 53, od kojih će Zagreb slijedeće godine posjetiti najmanje 46.
POVIJEST KARATEA U EUROPI
KAKO JE TO POČELO U HRVATSKOJ?
Kao i u većini europskih zemalja karate se počeo vježbati u sklopu postojećih judo klubova. Prvi počeci vježbanja karatea bili su u judo klubu "Kata" nakon njegova osnutka 1957. godine. Korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj 1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba "Mladost" u Zagrebu. Nekoliko godina posije u Hrvatskoj su seminare počeli održavati i prv japanski instruktori, i to Tetsui Murakami 1964. godine, a za njime su slijedili Voshinao Nanbu (1967.), Tatstuo Mochizuki (1969.), Hanshi ChojiroTani (1969. i 1970.), Vashuhiro Suzuki (1971.), Šatoru Hanai (1972.), Taiji Kase (1973.) itd. Krajem 1966. godine osnovan je prvi karate klub KK "Lika" (od 1974. godine Karate klub "Polet"). Prvi hrvatski karate klubovi 1967. godine udružili su se u Karate odbor Hrvatske čiji je predsjednik bio Žarko Modrić. Tri godine poslije osnovan je Karate savez hrvatske čji je prvi predsjednik bio Radomir Potrebić. Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine, a prvi predsjednik bio je Emin Topić. Prvo ekipno natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinačno Prvenstvo Hrvatske 1972. godine održano je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu. Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog učilišta u Ilici u Zagrebu. Reprezentacija Hrvatske imala je svoj prvi nastup u Zagrebu 1972. godine protiv reprezentacije Austrije. Prvi momčadski prvaci Hrvatske bili su 1973. godine natjecatelji karate kluba "Tempo".
U periodu do osamostaljenja Hrvatske, hrvatski karate je proživljavao teško vrijeme u kojem određeni lobiji nisu dozvoljavali veliki napredak, niti velike rezultate. Tek nekolicina hrvata uspjela se probiti na pobjednička postolja saveznih natjecanja i tek po jedan klub u prvu i drugu ligu, a rijetki su mogli na međunarodnu scenu kroz reprezentaciju Jugoslavije.
Hrvatski karate sport bio je prvi koji se već početkom 1991. godine razdružio sa sportom bivše Jugoslavije i formirao neovisan savez, te u mjesecu kolovozu samostalno nastupio na otvorenom prvenstvu SAD-a. Hrvatski karate savez primljen je u Europsku karate uniju 1992. godine na konkresu u Nizozemskoj (Den Bosch) kada je nacionalna vrsta i službeno nastupila na Europskom prvenstvu u tom gradu. Iste godine na kongresu u Španjolskoj (Grenada) Hrvatska je primljena u Svjetsku karate organizaciju (WKF) gdje je i nastupila na službenom Svjetskom prvenstvu.
Slijedila je borba za afirmaciju hrvatskog karatea u svijetu i jačanje hrvatske karate organizacije, što nije bilo nimalo lako, obzirom da godinama nismo imali utjecaja a niti pretjerano velikog kontakta na međunarodnoj razini. No, ubrzo su stigle i poneke medalje pa je stanje iz godine u godinu bilo sve bolje.
Početkom ovoga milenija (od 2000.godine na dalje) ojačali smo međunarodne pozicije, počeli intenzivno školovati suce i trenere, te pod novim vodstvom Saveza razvili mnoge male sredine i proširili karate po cijeloj Hrvatskoj, tako da danas u članstvu imamo 163 kluba s gotovo 15 tisuća registriranih natjecatelja, te s još toliko vježbača i rekreativaca. No to nije sve, u Hrvatskoj djeluje i oko 150 klubova s preko 10 tisuća polaznika karate škole koji još zbog raznih prepreka nisu stekli uvjete za članstvo u Savezu, ali Savez intenzivno radi na tome da im se pomogne kako bi u svojim sredinama stvorili preduvjete za uključivanje u natjecateljski sustav. Rezultati su više nego odlični jer karate je danas najuspješniji hrvatski sport s NAJVIŠE osvojenih medalja na velikim europskim i svjetskim natjecanjima.
Kruna međunarodne politike je organizacija juniorskog i kadetskog prvenstva Europe u Rijeci 2004. godine, te imenovanje našeg Predsjednika saveza gosp. Stjepana Čelana za člana glavnog direktorija Europske karate federacije.
Da bi ova lijepa karate priča imala najljepši mogući kraj Hrvatska je kao europska karale sila dobila domaćinstvo Europskog seniorskog karate prvenstva 2009. godine u Zagrebu, gdje je osvojila čak 6 medalja.
No to nije sve, nakon što je ponovno izabran za člana deseteročlanog direktorija Europskog karate-saveza, Stjepana Čelana isto je tijelo unaprijedilo. Na sjednici direktorija, pokraj Novežanina Nordahla i Rusa Krajukovskog, predsjednik Hrvatskog karate-saveza izabran je za jednog od tri dopredsjednika EKF-a, što je veliko priznanje hrvatskom karateu.
